S P E K T A R
NAJBOLJI ŠKOLSKI ČASOPIS U HRVATSKOJ
Spektar je srednjoškolski magazin zadarske Prirodoslovno-grafičke škole koji kontinuirano izlazi od 1995. godine. U njegovu stvaranju sudjelovale su brojne generacije učenika kojima je rad u Spektrovoj redakciji, prema njihovim riječima, bio najzanimljiviji dio srednjoškolskog obrazovanja kojeg će se sjećati cijeli život.

Budući da u početku nismo imali nikakva iskustva u stvaranju takve vrste časopisa, a svi poznati školski listovi su se bavili samo školskim događajima (pisali su o zbivanjima u školi, objavljivali pjesmice, sastave i reportaže sa izleta, ekskurzija ili maturalnog plesa...), naš prvi broj svojim izgledom i sadržajem nije mogao izgledati drukčije. Takva koncepcija je zadržana pri stvaranju prva dva broja. U to je vrijeme bilo predviđeno da se tiska samo jedan broj godišnje (pred kraj školske godine).
Međutim, po izlasku drugog broja učenici, koji su ga stvarali, su sami uočili da časopis takvog sadržaja nikoga ne zanima, osim onih koji su ga pisali i ponekog učenika koji je sebe mogao pronaći na fotografijama koje bi se objavile. Stoga smo se odlučili da promijenimo njegovu koncepciju, pa je Spektar uskoro prerastao školske okvire i uspio se razviti u pravi časopis za mlade, koji temama i načinom njihove obrade daleko nadilazi sve ono što smo na početku zamišljali i što se obično podrazumijeva pod pojmom »(srednjo)školski časopis«. Spektar trenutno izlazi više puta godišnje, a svaki broj ima stotinjak stranica vrlo raznolikog sadržaja.
KONCEPCIJA SPEKTRA
Svaki broj Spektra ima određenu temu broja koja se obrađuje na tridesetak stranica (trećina časopisa). Za temu se odabire ili neka aktualna problematika (npr. dekriminalizacija lakih droga, globalizacija i antiglobalizacijski pokreti, homoseksualnost, mladi i politika, terorizam...), ili tema koja je mladima posebno zanimljiva (npr. sotonizam, seksualnost, religija...). Često se u Spektru obrađuju teme koje su u našem društvu tabui i o njima se nerado govori.
Za Spektar je karakteristično da do sada ni jedan objavljeni tekst nije cenzuriran, o svemu se može pisati i slobodno iznositi svoje mišljenje jer za nas nema zabranjenih tema. Tekstovi se pišu jezikom koji mladi i sami upotrebljavaju u svakodnevnom govoru. Na taj su način tekstovi u Spektru življi i životniji, miljama daleko od hladne školske formalnosti i lažne jezične uglađenosti koja je karakteristična za školsku i društvenu komunikaciju i licemjerno moraliziranje. Spektar karakterizira beskompromisno pisanje, bez podilaženja čitateljima. Spektrovi novinari često iznose stavove koji izazivaju oštre reakcije i kritiku sredine jer se ona ne može pomiriti sa činjenicom da mladi i po njima »nezreli« ljudi iznose razmišljanja koja nisu opće prihvaćena kako društvene norme. Sve je to uvjetovalo da se Spektar izdigne iz mora bezličnih, nemuštih i bezidejnih školskih časopisa koji se izdaju diljem Hrvatske i postane, po sudu mnogih koji su ga imali prilike listati i čitati, najbolji časopis za mlade u cijeloj državi.
Časopis se posebno bavi urbanom i alternativnom kulturom mladih (glazbom, filmom, suvremenim kazališnim izrazom, alternativnom književnom scenom, fotografijom, subkulturom mladih, modnom i dizajnerskom scenom, stripom), ali i ekologijom, društvenom problematikom, problemima školstva, sveučilištem... U Spektru su posebno zanimljivi učenički komentari o svim relevantnijim problemima kojima je opterećeno naše društvo. To je jedini časopis u Zadarskoj županiji i šire koji sustavno prati problematiku mladih, istodobno im dajući šansu da progovore o svojim shvaćanjima društvenih, političkih, kulturnih i inih prilika. Stoga naš magazin nije isključivo vezan samo za obradu zadarskih tema. Nas zanimaju opći problemi mladih koji su isti u bilo kojem dijelu Hrvatske. Iz tih razloga Spektar , uvjetno rečeno, više nije »školski list« (barem ne u onom smislu kako se shvaća takav list), osim po tome što ga izdaje škola i što ga pišu i uređuju srednjoškolci.
Spektar je časopis u kojem mladi mogu slobodno iznijeti svoja razmišljanja o različitim problemima nevezanim za školu. Na taj se način potiču na razmišljanje svojom glavom, a ne bespogovorno i nekritičko prihvaćanje svega što im se ponudi. To je veoma značajno u ovo vrijeme kada se mladima na putu njihova odrastanja ne pruža gotovo ništa pa oni besposleni, beznadni i besperspektivni tumaraju gradskim ulicama često ne znajući što sa sobom, kako rješavati probleme s kojima se suočavaju, jer u školskom programu za takvo što »nema mjesta«.